• hkmessende

BLAGOSLOVLJENA STAROST



Jednom prilikom sam pričao s jednim vjernikom. U razgovoru se preda mnom naglas zapitao zašto nas nitko ne uči živjeti.


I zaista.

Idemo u školu i u njoj nas uče zbrajati i dijeliti brojeve. Onda nas pitaju koje ćemo zanimanje izabrati.

Pa se od nas očekuje diploma i kad ćemo se osamostaliti i koji posao ćemo raditi.

I dok se ti zadaci uredno naprave, otprilike u sredini životnoga vijeka, kao da svi odjednom utihnu.


Nakon toga nas više nitko ništa ne pita, niti poučava, niti traži nešto od nas.


To bi nekako značilo da se djetinjstvo ne računa kao znak istinskog življenja, jer je ta dob tek priprema za onu sljedeću koja nadolazi.

Uglavnom se kao vrijednosti slave mladost i vitalnost. One su na počasnom mjestu jer su simboli uspjeha i ljepote.


No, tko nas uči kako živjeti u kasnijoj dobi? Kako prihvaćati mnoge promjene koje s godinama dolaze?


Imam ponekad dojam da se ne usudimo maštati o sretnoj starosti jer je ona period kojeg se bojimo i koja ne nudi nešto vrijedno.


Vjerojatno je to zato što starost redovito povezujemo s blizinom umiranja, a o smrti nitko ne želi razgovarati, jer ne znamo što točno slijedi nakon.


Treću životnu dob nitko ne planira niti u nju ulaže.

Gotovo se nitko ne veseli borama na licu. Većina ljudi bježi od pomisli da će se jednoga dana malo sporije kretati i biti nešto više potrebni pomoći ljudi oko sebe.

Čini mi se kao da tu stvarnost i te naše moguće potrebe smatramo nekom vrstom nelagode.


Opće prihvaćeno mišljenje je da ući u stariju životnu dob znači ljudima oko sebe biti teret.


A zašto bi moralo biti tako?


Profesor teologije na fakultetu Ivan Golub nam je jednom na predavanju pričao o starosti. Usporedio je blagoslovljenu stariju osobu s raskošnim stablom ukrašeno toplo žutim lišćem. Cijelo proljeće i ljeto upija svjetlost sunca, a u jesen veličanstveno isijava sjaj i ljepotu.


Po pitanju starosti možemo se opustiti ako budućnost potpuno povjerimo Bogu.


Zar ne bi bilo sjajno da počnemo blagoslivljati svoju starost i radovati joj se vjerujući da je Bog s nama na svakom mjestu i u svakom periodu?


Bilo bi također od velike važnosti ne mučiti se razmišljanjem kako će nam biti, tko će se za nas brinuti i hoćemo li biti zaštićeni.


Hoćemo.


U tome se možemo osloniti i na potporu svetoga Josipa kojega naš narod prihvaća baš za zaštitnika obitelji, topline doma i sretne starosti.


I zato vjerujmo da nam je dobri Bog pripremio mir i sigurnost starosti, a isto tako i dobre i plemenite ljude s kojima ćemo se moći radovati.


"Blaženi koji ne vide, a vjeruju", rekao je uskrsnuli Isus Apostolu Tomi.


U nedjeljnoj i blagdanskoj misi, nakon propovijedi, molimo Vjerovanje i na kraju zajedno izjavljujemo da vjerujemo u "život budućega vijeka".


To ne znači samo da Bogu prepuštamo život s one strane, u vječnosti.

Mi Bogu prepuštamo i povjeravamo vijek starosti ovdje, na Zemlji. On se za nas brine i osigurava nam sve što nam je potrebno.


Dakle, neka nam ove riječi trajno odjeknu u našim mislima i u našim srcima:


Svi smo mi voljena Božja djeca koju puno voli naš nebeski Bog Otac.

On neće nikada dozvoliti da itko od nas ispadne iz njegove ljubavi.


I.Cestar

55 views
HRVATSKA
KATOLIČKA
MISIJA
ESSEN

Kroatische katholische Mission Essen

ADRESA

An der Bergbrücke 7

Essen, Deutschland