BOG LJUBI VESELA DARIVATELJA


Copyright HKM ESSEN


Posjetio sam jednom gospođu u poodmaklim godinama u domu umirovljenika. Pri dolasku upitao sam je kako je. Rekla mi je: "A što da vam kažem? Mladost mi je brzo prošla i evo, došla je starost. Život mi je prohujao, tako brzo kao da je puhao neki vjetar."


Tada su mi u misli nadošle riječi biblijskog psalma koji kaže:


"Dani su čovjekovi kao sijeno,

cvate k’o cvijetak na njivi;

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,

ne pamti ga više ni mjesto njegovo."

Ps 103, 15-16


Svakodnevicu svatko od nas uglavnom dobro poznaje po njezinoj običnosti, ponekad i po pustoj dosadi. Vrhunci i dragocjenosti života uvijek su nam, ipak, najdraži događaji. To je vrijeme koje čuvamo za sebe. Ono je za nas sveto.


To su susreti s onima do kojih nam je najviše stalo, to su posebna vremena. Takvi trenuci za nas su posebni, ne želimo ih potrošiti uzaludno.

Međutim i ta vremena, kao i ona uobičajena, prođu. I takve radosti imaju svoj rok.

Kada tomu dođe završetak, nerijetko računamo koliko smo uspjeli uživati takve trenutke i koliko smo zaista od njih imali koristi. Kad ih sve zbrojimo, vidimo da je i u tim planiranim radostima bilo svega i svačega. Nije bilo baš sve bajno.


Netko je jednom rekao mudru izreku: "Čak i u najljepšem snu ima nečega mučnoga." Treba upamtiti i tu misao.


Naše ugodne proslave, susreti s dragim ljudima, naši godišnji odmori, različita plemenita druženja - sve to itekako cijenimo i zahvalni smo na tome.

No, ruku na srce, i to ima svoje trajanje i svoj kraj. Sve ipak prolazi.


Čovjek se s pravom nakon svega toga upita: "Zar je to to? Postoji li nešto što, osim toga, donosi neprolaznu vrijednost, nešto što traje dulje od tih sitnih radosti?"


Mudro bi bilo odgovor pronaći u evanđeoskom odlomku u kojem razgovaraju jedan bogati mladić i Isus.


"U ono vrijeme pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.«

Upita ga: »Koje?«

A Isus reče:

»Ne ubij!

Ne čini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno!

Poštuj oca i majku!

I ljubi svoga bližnjega

kao sebe samoga!«


Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Mt 19,16 -22


Primijetimo na trenutak ovu Isusovu izjavu: "Ako hoćeš u život ući..."


Dragi Božji prijatelji. Kako ući u život?

Istaknimo ovdje Isusov završni zahtjev ovome mladiću:


PRODAJ SVE ŠTO IMAŠ - I IDI ZA MNOM.


U našim traženjima trajnih vrednota i mi možemo u ovom evanđeoskom odlomku pronaći putokaz za naš daljnji hod. Nakon osobnih uspjeha, nakon tolikih pronalazaka onoga što smo tražili, poslije svega što nas je učinilo sretnima, ipak u sebi osjećamo svojevrsno otupljenje i određenu prazninu.


Na izvan smo uspjeli što smo planirali, a u srcu nam zjapi ponor.

Osjećamo da nam nedostaje još ono nešto do punine. To je kao da smo pronašli devedeset i devet zlatnika, ali nam nedostaje još samo jedan jedini. Pri potrazi za tim jednim zlatnikom, Isus nam nudi put.


Samo on može upotpuniti našu potragu za onim zadnjim zlatnikom.

Na kraju naših uspjeha, poslušajmo Isusov savjet i nesebično se odrecimo svega što smo do sada postigli. Vjerujmo Isusu. Sva postignuća nisu samo naša. Čak niti naš život nije naše vlasništvo. Nitko od nas nema vlasnički list svojega života, jer kaže Sveto pismo da su nam imena upisana na Nebesima. Ne svojatajmo, dakle, za sebe ono što je naše, već dajmo Isusu sve svoje blago.


Kad Isusu daruješ sve što misliš da posjeduješ, tek ćeš onda sve po njemu dobiti. Ovaj poziv Isus govori i svojim Apostolima kad ih šalje naviještati Radosnu Vijest:

"Besplatno primiste, besplatno dajte." Mt 10, 8


Isus nam ima još mnogo toga za reći, no nismo u stanju sve odjednom prihvatiti.

Ali, ipak. Neka se i ova Isusova riječ, po Apostolu Pavlu spomene, i usidriti u našim dušama:


"Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer - Bog ljubi vesela darivatelja.


A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano:

Rasipno dijeli, daje sirotinji,

pravednost njegova ostaje dovijeka."

2 Kor 9, 6-9


I. Cestar

183 views