• hkmessende

DOBRI LJUDI SU BLAGOSLOV



Bio je prekrasan, sunčan dan.

Nebo svijetlo plave boje s ponekim malenim oblakom.

Ugodan povjetarac osvježavao je ulice grada.


Toga prijepodneva vraćao sam se pješice s fakulteta prema zagrebačkoj katedrali.

I baš dok sam se odlučno uspinjao ulicom, mimoišao sam se s profesorom, fra Bonaventurom Dudom.

Bio je on čovjek knjige i duha, vrlo učen i otmjen.


Čim me ugledao iz daljine, s osmjehom mi je doviknuo: "Po tvojim veselim koracima vidim da si dobro položio ispit!"

Iznenađen i zbunjen u istom trenutku pitao sam ga: "Pa, kako ste pogodili, profesore?"


Taj susret s njim, u blizini zlatnoga kipa Majke Božje na Kaptolu, ostao mi je u vrlo dragom sjećanju.


Još i danas me oduševljava što postoje takvi posebni, pametni i produhovljeni ljudi koji imaju sposobnost vidjeti čovjeka.

Upravo promatrajući hod i geste tijela.

Zbilja nevjerojatan dar.


Jedne jeseni bio sam sudionik duhovne obnove koja je trajala nekoliko dana.

Predavanja je vodio jedan svećenik.

Sjećam se kako mi je poseban dojam ostavio njegov nastup pred nama studentima.

Govorio je o svojim svakodnevnim susretima s ljudima kojima je bio duhovnik.

S velikim zanimanjem slušao sam njegova svjedočenja o pozitivnim i radosnim susretima s različitim osobama.


Tako je pričao o jednoj ženi koja je dugo godina molila i napokon ozdravila od svoje bolesti.

Zatim o odluci bračnog para da će svake večeri zajedno moliti za jedinstvo i ljubav u svojoj obitelji.

Onda o radosti obraćenja jednog čovjeka koji je došao do sloma života, ali je odlučio prigrliti vjeru u Boga i nanovo je oživio.


Svaka priča koju je iznio zvučala je očaravajuće, a u isto vrijeme punila je dušu milinom.

Shvatio sam tada da su mi to bile najbolje duhovne vježbe u životu.

Bez negativnosti, bez opterećujućih informacija. Samo govor o dobroti i dobrome.


U tom predavaču mogla se primjetiti blagost u očima, smirenost u govoru i mnogo pauza između rečenica.

Pauze. One govor čine vrhunskim.

Sasvim je sigurno da je u nama probudio život.


Davao nam je priliku da se njegove riječi uspješno nastane u nama.

Da me netko upita kojim bih riječima mogao opisati toga čovjeka, ja bih odgovorio: "snažna blagost."


Sjećam se da sam u studentskim danima susretao jednu stariju gospođu.

Čistila je često zgradu.

Bila je mršavije građe, s bijelom maramom na glavi i velikim naočalama. Njezina jednostavna radna odjeća i obuća davale su dojam skromne osobe.

Svakodnevno je mela podove hodnika tiho i neprimjetno.

Ono što me uvijek iznova radovalo bili su kratki razgovori s njom.

Pitao bih ju: "Kako ste danas?"

Ona bi govorila malo riječi.

Obično bi na trenutak zastala, laktom se naslonila na metlu, pogledala bi u daljinu i rekla: "Pa, kako da vam kažem...dobro sam, Bogu hvala."

I to je bilo sasvim dovoljno.


Ali, taj mir.

Mir s kojim je prihvaćala svoj posao i susretala drugog čovjeka bio je neprocjenjiv.


Dragi čitatelji.


Ljudi su ti koji određena mjesta čine posebnim. Upravo u susretu, u kojem čovjek ima vremena za nas i daruje nam nešto od svoje dobrote, širi nam se srce i događa se blagoslov. Mjesta takvih susreta postaju blagoslovljenim prostorom.


Ona u nama zauvijek ubilježe nezaboravno iskustvo kojega se rado sjetimo, na kojima možemo graditi i svoju dobrotu.


Ponekad nije potrebna velika bombonijera niti skupocjeno cvijeće da bismo drugima pokazali poštovanje.


Važno je darovati nešto od svojega vremena i svoje dobre volje.

Tada susret uspijeva.


Jednom je lijepo rekao mudar čovjek:


"Ljudi se neće gotovo ničega sjećati što ste im govorili.

Ljudi će zaboraviti i djela koja ste u životu činili.

Ali će zauvijek zapamtiti kakve ste osjećaje u njima budili."


I.Cestar

80 views
HRVATSKA
KATOLIČKA
MISIJA
ESSEN

Kroatische katholische Mission Essen

ADRESA

An der Bergbrücke 7

Essen, Deutschland