• hkmessende

KORIZMA - VJERUJ EVANĐELJU (I.Cestar)



Početak korizme u Crkvi započinje obredom pepeljenja i riječima svećenika: "Obrati se i vjeruj Evanđelju."


Vjernicima se posipa pepeo na glavu.

Ideja vodilja je vratiti se ponovno k Bogu.


Molitva, post i pokora predloženi su putevi kojima se vraćamo k njemu, a u središtu naše pažnje je Evanđelje.

Povratak Evanđelju.

Povratak Radosnoj Vijesti.


Radosna Vijest je Gospodin Isus Krist koji nam je predstavio Kraljevstvo Božje.


Vječna i trajna želja Boga je da svako biće koje je stvorio, ponovno vrati u svoj zagrljaj.

I zapravo je cijela povijest čovječanstva jedna velika povijest udaljavanja, pa zatim povratka k Bogu.


Program nam je već poznat:

Bog je dobar, a čovjek je slab i često se odlučuje živjeti bez Boga.

Kad se od njega udalji, tada gubi sve ono dobro i bez Boga propada.

Tek sa spoznajom da je pogriješio i s pokajanjem, čovjek se natrag vraća u Božji dom, u sretan život.


Volio bih da ove korizme snažno u nama odjekne Božji poziv "Obrati se i vjeruj Evanđelju."

Volio bih da nas jako zainteresira njegov poziv koji nas zove: "Dođi, dođi, vrati se."


Tako je lijepo opisan taj Božji poziv čovjeku u Isusovoj priči o izgubljenom i nađenom sinu.


Dok se sin pokajnički vraća svome ocu i putem mudruje što mu i kako reći, otac izdaleka juri prema sinu, jedva čeka zagrliti ga, izljubiti i primiti natrag u svoj dom.

Lk 15, 11-24


Možeš li zamisliti, dragi čitatelju, Boga koji trči prema tebi, jer je dugo čekao da mu se vratiš, kao dijete ocu; baš kao iz Isusove priče?


Katolički nizozemski pisac i svećenik Henri Nouwen u svojoj knjizi "Put srca" mnogo govori o bliskosti s Bogom. Spominje da kršćanin za života možda neće uspjeti pročitati cijelu Bibliju, ali mu je zato moguće iz biblijskih redaka napipati Božje srce.


Približiti se Božjem srcu.


Kada bismo barem spoznali kolika vrijednost leži u tome!


Sjeti se iz djetinjstva; svojega naslonjenog uha na majčinom ili očevom srcu: kako je srce udaralo, sigurnim i postojanim ritmom.

Sjeti se osjećaja mira i zaštićenosti u blizini osobe koja te voljela.

Koliko li je to neprocjenjivo!


E to je pravi povratak Bogu ove korizme: nasloniti svoje uho na Božje srce.


Nasloniti se i slušati ritam otkucaja Božjega srca.

Ono uvijek odašilje istu poruku:

"Volim - te", "Volim - te".


Još bih htio nadodati jedan prijedlog uz ovu korizmu:


Budimo zahvalni.


Zahvalni na svemu dobrome koje smo od Boga dobili.


Kad sam bio dijete, često me djed znao opomenuti: "Nemoj Boga srditi."


Često smo nezahvalni. Mi bismo uvijek htjeli još i još.

Rekao bih da smo i nezasitni.

Nikad nam nije dovoljno ono što smo postigli i što imamo.

A to nije dobro. Nezahvalnost podiže kamene zidove oko srca i pospješuje ogorčenost.


Sjeti se samo koliko toga dobroga imaš, a da ti je Bog dao.

I zato, oraspoloži srce za zahvaljivanje.

Reci Bogu:


Hvala ti na zdravlju, na divnim ljudima koji mi pomažu, hvala ti što imam hranu i odjeću, što se mogu kretati i pjevati.

Hvala ti što mi nije hladno i što mi nikada nisi uskratio svoju milost.


Ako se odlučiš zapisati sve ono na čemu zahvaljuješ, primjetit ćeš da ti popis neće stati na jedan papir.


Uzmi si vremena i zahvaljuj.


Hvala ti dragi Bože na...


Zahvalnost će odagnati tvoj nemir i tjeskobu.


Vidjet ćeš da je tvoj život blagoslovljen.


I još nešto:


Hajde se ove korizme poput djeteta zatrči i s povjerenjem padni u Božji zagrljaj.

A onda nasloni uho i radoznalo poslušaj otkucaj njegovog srca.


I.Cestar

143 views