• hkmessende

KRHOTINE



Jednoga utorka navečer započeo je naš redoviti susret mladih.

Vjeroučitelj je u sredinu dvorane na pod stavio glinenu posudu i snažnim udarcem čekića razbio ju na mnogo dijelova.

Rekao je zatim da svatko od sudionika uzme jedan komad razbijene glinene posude, neki oblik po vlastitom ukusu.

Držeći i promatrajući u rukama krhotinu, protumačio je da je to slika životnih lomova.


Kad život donese manja napuknuća koja je moguće popraviti, onda to treba i pokušati učiniti.

No, postoje i kompliciraniji lomovi koje je gotovo nemoguće popraviti i zalijepiti.

Takve lomove treba pustiti na miru i ostaviti ih onakvima kakvi jesu.


Ovdje bih volio razmišljati o našim odnosima, bilo da su oni obiteljski, rodbinski, prijateljski ili poslovni.


Sve tako lijepo traje dok njegujemo odnose s ljudima, dok smo pažljivi i dobrostivi jedni prema drugima.

Ali dogode se i nesporazumi i sukobi iz različitih razloga.


Baš kao iz primjera razbijene glinene posude s vjeronaučnog susreta, kad je lom malen, vrijedi ga ispraviti i obnoviti.

Ali kad se dogodi lom koji je nepopravljiv, onda je potrebno osluškivati mudrost odozgor, s Neba.


Svakako je dobro zatražiti oproštenje za počinjenu nepravdu ili zao čin, priznati krivnju, ali isto tako ne treba siliti popravak, niti očekivati da sve bude onako kako je bilo prije, po starom.


Jedna zgodna poslovica kaže:

"Prijateljstvo je poput užeta. Nakon što se pokida, moguće ga je ponovno povezati, ali će čvorovi zauvijek ostati."

Neke odnose treba jednostavno pustiti na miru. I na njih se više ne vraćati.


Posebno tu mislim na ispovjednu praksu, u kojoj se neki ljudi uvijek iznova vraćaju starim krhotinama koje ih muče. U njima se ponovno otvaraju stare povrede.


Rane treba zaliječiti koliko je u čovjekovoj moći, u suradnji s Bogom, ali ne kopati po njima i ne činiti još veću štetu.


Jednom izrečeno kajanje za grijehe je dovoljno, od Boga zauvijek oprošteno.

Kad ti Bog oprosti, onda vjeruj u njegovo oproštenje. I što je najvažnije, oprosti i sebi.


Sveti Pavao je najbolje iskusio važnost napuštanja starih lomova svojega života kad je rekao:

„Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo!“

2 Kor 5,17


Postoje lomovi u životu koje možeš pokrpati. Tu si daj truda i učini što možeš.

A postoje i krhotine koje više nikako ne možeš popraviti.

Njih prepusti Bogu.


I.Cestar

125 views