LIJEK KOJI NAM TREBA (I.Cestar)



Reklo bi se: "Čovjek, kao odvaljen od stijene."

Krupan, mlad čovjek, pun života i vizionar.

Dugogodišnji prijatelj.

Vatrenog karaktera.

Uvijek spreman na razgovor i dijalog s različitim ljudima.

Ponekad sam uz njega propitivao samog sebe: "Kad bih barem mogao biti čovjek kao što je on."


U svakom susretu s ljudima, ostavljao je snažan dojam sigurnog čovjeka koji točno zna što želi, a još više što ne želi.

Nevjerojatna osobnost.

Često sam se, družeći se s njim, osjećao nedostojnim njegova društva, jer sam mislio da će njegov put dosegnuti zvijezde u svemiru.

Ni pred kim nije susprezao svoje mišljenje.

Kamo god je došao, rekao je "bez dlake na jeziku" svoj stav o društvu, politici, mladima, Crkvi, starici na tržnici, o svemu što je trebalo reći.

Na neki način sam se divio njegovoj hrabrosti.

U svemu tome se skrivala, ne baš okom vidljiva, jedna mala osobina.

Nije mogao lako oprostiti.

To sam uvijek nekako zanemarivao, misleći da je to dio njegove osobnosti, koja je sasvim u skladu s njim, na koju je imao pravo.

Kompletna njegova pojava toliko je bila karizmatična, da su sve ostale karakteristike bile u sjeni.


Čovjek - stijena, kad uđe u bilo koji prostor, u očima promatrača jednostavno odmah pobjeđuje sve i svakoga, samim svojim dolaskom.

Tako je to otprilike bilo...


Preminuo je sa svojih 40-ak godina.

Premlad.

Kratko je, ali teško patio od smrtonosne bolesti i osnažen svetim sakramentima napustio ovaj naš svijet, na čuđenje svih nas.

Nevjerica i šok.


Razmišljam ovih dana o životu.

Počašćeni smo velikim darom života.

Živimo jer nam je od Boga darovano postojanje.

Ali, očito ne umiremo samo zbog broja svojih godina, već i zbog načina na koji živimo.

Razmišljam o vrijednostima za koje se isplati živjeti.

Bog je darovao i talente svakome od nas.

Netko je uspješniji, a netko malo manje.

Svatko od nas zna raditi nešto vrijedno i drugačije.

Svi mi obogaćujemo svijet i vrijeme u kojem živimo svojom različitošću.

Trgovac, poštar, vozačica, pekar, liječnik,...

Sve su to različite nijanse koje pripadaju jednoj riječi: "Čovjek."


Kojoj god religiji, ideologiji ili svjetonazoru pripadamo, za dobrobit ovog našeg Planeta Zemlje i ljudske povijesti, svi u sebi osjećamo isti poziv: "Dobro je izbjegavati zlo, a činiti dobro."


Taj poziv duboko odzvanja u svakom čovjeku.

Poznati teolog i pjesnik Ivan Golub iz Podravine rekao bi: "Najprije čovjek. "


Kad smo zdravi uživamo polet i radost življenja. Dok smo bolesni, tražimo i uzimamo određeni lijek da bismo ozdravili.


U mislima mi se javljaju Isusove riječi: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." (Mk 2, 17).

Svi smo pred Bogom nedovoljno zdravi.

Koliko god pred ljudima bili snažni i samouvjereni, pred Bogom smo uvijek malena djeca.


Uza sve uspjehe i sposobnosti, svi najprije imamo poziv biti čovjek.

Čovjek, to znači Božje stvorenje.

Od krvi i mesa, biće sklono svakodnevnim padovima u svoje jade i krivnje.

Daj Bože da svi ljudi budu svjesni svoje realnosti.

Svi griješimo, ali nažalost ne osjećamo svi da smo grešni.

Skloni smo prikrivati svoje nedostatke, a tuđe ne praštati.

Bojim se da nismo toliko bolesni zbog tjelesnih oboljenja, već zbog toga što previše osuđujemo ljude.

Nedostatak dobra nas čini bolesnima.

Prestrogi smo suci.

I to trebamo promijeniti.


Razmišljam o prekrasnoj riječi: oprost.

Svi smo pozvani na praštanje.

Zar svakoga dana ne uvjetujemo sami sebe pred Bogom u molitvi Očenaš kad govorimo: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim."?

Kako je lijepo kad ti prijatelj "progleda grijeh kroz prste" i oprosti.

Kako je divno kad ti netko s osmijehom mahne rukom i kaže ti...ma dobro je, nije problem, ne zamjeram ti.

Tada se srce širi od radosti i puni se milinom.


Draga braćo i sestre u vjeri.


Zamislimo samo koliko je blaženije kad ti oprostiš nekome povredu ili grijeh.

Tada teče kristalna rijeka koja je savršeno bistra.

Život tada čisti naše odnose i dopušta da u nama nezaustavljivo teče Božja ljepota.


Praštaj svakoga dana i oprostit će ti se.

Ne osuđuj i neće ti se suditi.

Otpusti zamjerke ljudima i budi milosrdan s njima.

Budi čovjek blaga srca koje oprašta, kao što je to naš Gospodin Isus.


Vježbaj praštanje.

Znaj se nasmiješiti, zagrliti, oprostiti.


Svakim oprostom dopuštaš da oko tebe procvjeta jedan prelijepi rajski cvijet.

Dok oko sebe zbrojiš 100 oprosta ljudima, najednom ćeš oko sebe ugledati rajsku, cvjetnu livadu s Božjim anđelima.


Od srca oprostiti: nije li to najbolji lijek?


(I.Cestar)

222 views