OGLEDALO SVETE VERONIKE


Posljednji dan Isusovoga zemaljskoga života dogodio se susret jedne žene i Isusa na njegovom putu do križa raspeća u Jeruzalemu. Žena se zvala Veronika. Tradicija spominje da je među mnoštvom baš ona prišla kako bi mu ponudila rubac kojim bi obrisao svoje patničko lice. Nije mogla niti slutiti da će njezina gesta sućuti ostati neizbrisiv trag u vjekovima Crkve. Isus je obrisao svoju muku u to platno i onda joj vratio natrag. Ona je zadržala taj rubac kao živu uspomenu na Mesiju. Pitam se kakav lik Isusa svatko od nas ima u mislima kad pomislimo na njega. Koji se osjećaj pojavi na spomen Krista? Za neke je on Spasitelj kojega slave zbog svega što je učinio. Za druge je on neodređen i nejasan lik iz davne prošlosti. Pitam se bi li svijet bio drugačiji da često pred očima imamo Isusovo lice. Zamislite da pred sobom uvijek imamo prisutnoga Isusa. Kakvo je njegovo lice? Nasmiješeno, ozbiljno ili žalosno? Volio bih znati bi li naše odluke bile drugačije kad bismo se najprije zagledali u njegovo lice i upitali ga: "Isuse, a što ti misliš da trebam učiniti?" Prečesto započinjemo svoje poslove bez savjetovanja s Isusom, brzopleto i u hiru. Nedavno mi je jedna poznanica rekla da je odlučila više moliti Boga da joj pročisti važne odluke. Osjetila je potrebu da joj je važnije Božje mišljenje nego njezine ideje. Dragi čitatelju. Primjećuješ li ponekad u licu svojeg bližnjeg Isusovu blagu prisutnost? Što opažaš u ogledalu na svomu licu? Čime zrači tvoj pogled u zrcalu? Vidiš li možda obrise Isusovoga lica na vlastitom licu? "Oči su ogledalo duše" - kaže poslovica. Ako dopustiš Isusu da u tebe utisne svoj sveti lik, sasvim sigurno će iz tvojeg pogleda svijetliti i njegova milost. I.Cestar

90 views