• hkmessende

PONIZNOST PUŽA



Jeste li ponekad promatrali kretanje puža?


On ide polako. Ne žuri.

Sporo se kreće svojim putem. U svom se ritmu stigne diviti kaplji rose na listu, osunčati se i izmijeniti riječ, dvije s ponekim prolaznikom.

Satima, danima i tjednima traje njegovo putovanje.


Pitam se na koji način bi svatko od nas proživio jedan dan kao puž.


Slutim da nas ova pandemija poziva na poniznost.

Poniznost je povezana sa zemljom.

Čovjek je zemljanin, načinjen od zemlje.

A zemlja nije visoka, nego u nizini, dakle ponizna.

Baš zbog toga čovjek se ne bi trebao otuđiti, odijeliti od nje, nego živjeti s obje noge na zemlji.


Uspjeh i vrhunska postignuća čovjeka mogu na loš način uvjeriti da je bolji od drugih, da više vrijedi od drugih.

To je opasan put do oholosti.


Ovi mjeseci "lockdown-a" nam zadaju tempo poniznosti, polaganog hoda zemljom.

Možemo se na to ljutiti, ali to puno ne mijenja na stvari.

Zapravo to je Božja ponuda nama.

Prilika je to.


Sve što smo nekada ubrzano i s lakoćom rješavali, sada to ne možemo.

Sve je drugačije i ide polaganim tempom.

Puževim tempom.

Dobro je prihvatiti i to.


Psalam 119, 71 kaže:

"Dobro mi je što sam ponižen

da bih tvoja naučio pravila."


Što bismo mogli novoga i vrijednoga naučiti pomoću poniznosti?


Iz osobnog iskustva znam, kad god sam molio Boga da budem ponizan, uživao sam tada mnoge blagoslove. Sami su dolazili u obilju.

Bogu je jako drago kad poželimo pred njim biti ponizni.


Na kraju krajeva, i Biblija potvrđuje da se "Bog oholima protivi, a poniznima daje milost." (1 Pt 5,5)


Legenda kaže da su jednom razgovarali neki mladić i sveti Filip Neri.


"Kako sam sretan. Studirat ću pravo i postati učen čovjek", kaže mladić Filipu.


"Što zatim?", upita ga Filip Neri.


"Onda ću postati vrstan pravnik i bit ću jako poznat."


"A onda?"


"Obogatit ću se i sagraditi udobnu kuću."


"I što ćeš zatim?"


"Oženit ću se i mirno živjeti do svoje starosti. "


"Franjo, i što ćeš onda?"


Nakon dulje tišine, mladić reče:

"Onda ću, kao i svaki čovjek, umrijeti."


"A što onda, Franjo?"


Na trenutak se posve zbunio, pa odgovorio:

"Onda ću čekati kakav će mi sud Bog izreći."


Tu je zastao i više ništa nije rekao.

Nakon tog razgovora sa svecem, mladić je promijenio svoje planove za budućnost.


I.Cestar

50 views