• hkmessende

SRETNA SIGURNOST (I.Cestar)


Sveta Crkva nas uči da smo prolaznici, da smo putnici na ovoj Zemlji.

Cilj nam je isti: nastaniti se u vječnoj Domovini, onoj u nebesima.

Dok smo još na putu, ovdje gdje sada jesmo i živimo, neprestano smo u potrazi za sigurnošću, za rodnim zavičajem, za domom.

Svatko se najbolje osjeća kod kuće, jer u njoj ne mora strahovati.


Suočeni s različitim iskustvima i izazovima, brzo shvatimo da nam niti ljudi niti svijet ne može ponuditi ono najsvetije - zaštićenost. Stoga mnogo puta nailazimo na razočaranje.

Dolazimo do zaključka da se ni u koga i ni u što ne možemo do kraja pouzdati.


Prijatelj na kojeg računaš iznevjeri te i ode svojim putem.

Vidiš da te niti novac u potpunosti ne usrećuje.

Djeca, koju si odgojio i postavio na noge, napuštaju te i odlaze.

Posao radiš i napuštaš. Mijenjaš radno mjesto.

Narodna poslovica kaže: "U radu je spas." Ali s promjenama primjećuješ da ni posao nije tvoja zadnja, konačna svrha.

U svojoj starosti više ne možeš niti svoje vlastito zdravlje osigurati.


Međutim, u tebi i dalje plamti čežnja za sigurnošću.

I nadalje trebaš mjesto u kojem želiš uživati dostojanstvo i mir.

Mi zapravo nikada ne prestajemo tražiti svoje utočište.

Tako i treba biti.


No, što je ovdje na Zemlji, dok još putujemo, naš cilj?

U kojoj sigurnoj luci usidriti svoju nemirnu lađu?


Jednu smo divnu pjesmu često uz gitaru u franjevačkom samostanu na zagrebačkom Kaptolu pjevali:


"Sretna sigurnost Isus je moj.

Njemu sam dao sav život ja svoj.

Baštinik spasa sretan sam ja.

Rođen od Duha i krvlju spran.


To je moj život, pjesma je to:

hvaliti tebe, o Bože moj."


Kažu da su starog, nemoćnog apostola Ivana prije kraja života nosilima unašali na molitvene susrete u kršćansku zajednicu.

Uvijek bi im govorio jedno: "Ljubite jedni druge."

Mnogima od njih malo je dosadilo što ponavlja istu rečenicu, pa su ga pitali: "Možeš li nam ponekad reći nešto novo?"

Odgovorio im je: "Tu nam je zapovijed Gospodin ostavio. Ona je sasvim dovoljna."


Po tome se čini da ljubav nema kalendara.

Izgleda da je ljubav jedini dom koji nam pruža istinsku sigurnost.

Za ljubav nikad nije prerano ili prekasno.

Ljubav nema sat na ruci i ne gleda kad je jutro ili podne.

Nakon mučne svađe i teških riječi uvijek je vrijeme za ljubav.

Kad se srca ljudi udalje, čak i godinama, niti u tome ljubav ne poznaje granica.

Ljubav se nema čega stidjeti niti bojati.


Sve da i pola svojega života izgubiš na krivim putovima mržnje i osvete, u svakom se trenutku možeš predomisliti i započeti trajno voljeti.

Nikada nemoj pomisliti da zbog svoje nevaljale prošlosti nemaš pravo ponovno voljeti. Nisi ti nikakav dužnik zlu kojeg si činio.


Zašto bi te tvoja loša djela morala obilježiti zauvijek kao takvu osobu? Upravo je suprotno. Ljubav te uvijek čeka da ju primiš za ruku i da se promijeniš. A onda dalje u svijetu ti i ljubav zajedno činite prekrasna djela.


Isus je više puta pitao Petra:

"Ljubiš li me?", "Ljubiš li me?", "Voliš li me?"

Isusu je jako važno da i mi naučimo voljeti.

Bilo bi sjajno kad bismo Božjoj ljubavi dopustili da nas poučava.

Ljubav učiteljica, a mi učenici.


Sveta Terezija je sa sigurnošću rekla:


"Moje zvanje je ljubav."

Potrebno je samo omekšati srce i ne gledati na vrijeme.

Ne gledaj što je prije bilo niti razbijaj glavu s mislima što će u budućnosti biti.

Imaj milosrđa prema sebi.

Daj si novu priliku za ljubav.

Voli uvijek.

Voli svim srcem.

I nikada nećeš požaliti.


I.C.

190 views