• hkmessende

SVETA MONIKA



Sveta Monika bila je kršćanka koja je živjela u Alžiru u 4. stoljeću.

Svijetli je primjer neumorne moliteljice koja je isplakala mnogo suza i prikazivala Bogu mnoge molitve i žrtve za obraćenje njezinoga nemirnoga sina Augustina.


Aurelije Augustin bio je izuzetno inteligentan mladić, ali se nije mogao otrgnuti od spona koje su ga sputavale, a to su: častohleplje, uspjeh, karijera, novac i tjelesna požuda.


Monikin najvažniji životni projekt bio je dugi period ustrajne molitve za sina, kojemu je htjela pomoći.

Redala je molitvu za molitvom.

Strpljivo, ne posustajući, neprekidno.

Čekala je svojim majčinskim srcem, predugih, sedamnaest godina.

I dočekala.


Augustin je u svom bezizlaznom stanju očajavanja zavapio Bogu da mu pomogne.

Uzeo je Sveto pismo i oči su mu se zaustavile na ovome tekstu:


“Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!”

(Rim 13,12-14).


Tada je dobio milost prosvjetljenja i napokon se obratio i dao krstiti.

Godine 391. postao je svećenik, a 396. godine i biskup u gradu Hiponu.

Postao je jedan od najvažnijih kršćanskih naučitelja i napisao je autobiografsku knjigu "Ispovijesti".


Samo dragi Bog zna što se sve događalo u patničkoj duši njegove majke Monike u tom razdoblju čekanja.


Bilo bi korisno usporediti Monikine molitve s našim molitvama.


Može se reći da postoje neke manje poteškoće za koje nam je potrebno manje truda za svladavanje, a i kraće vrijeme molitve za njih. Nekako se lakše riješe i kraće traju.

Ali ima i velikih problema za koje je potrebno imati mnogo strpljenja i moliti puno ustrajnije i snažnije.


To je kao kad imamo određeno tjelesno oboljenje; malu ogrebotinu i jako bolestan organ u tijelu.


Malu tjelesnu ogrebotinu liječimo tako da na nju lagano stavimo jednokratni flaster ili zavoj. Ona brzo zacijeli i koža ozdravi.


Dok bolestan tjelesni organ tretiramo sasvim drugačije. Za njega se treba pripremiti i odabrati prikladan pristup rješenju.

Njega se liječi s jednim ili više operativnih zahvata i dugom poslije operativnom njegom.


Sveta Monika je imala sina s "velikom ranom".

Zato je i odlučila pristupiti s ozbiljnim zahvatom i odabrala je snažnu, ustrajnu molitvu.


Za tako nešto potrebno je jako voljeti čovjeka.

Potrebno je puno ljubavi.

Važno je pritom uvijek imati pred očima zdravu, već spašenu osobu u Bogu.

I stalno vjerovati da će promjena nabolje doći kad to Bog dopusti.


I.Cestar

46 views