TIJELOVO - ISUSOVO TIJELO ZA NAS (I.Cestar)

Što slavimo Svetkovinom Tijelova?

Svoje korijene ova svetkovina ima u drevnim vremenima kada su starozavjetni svećenici žrtvovali životinje i njihovom krvlju škropili Svetište Hrama i narod. To su bile, takozvane, žrtve okajnice.

Time bi se sklapao Savez između Božjega naroda i samoga Boga. Taj sveti dogovor nudio je svoja prava, ali i obveze.

Božje pravo je da neizmjerno ljubi, a Božja obveza je hraniti i čuvati narod.

Pravo naroda je uživanje neizmjerne moći Boga Stvoritelja, a obveza naroda bila je živjeti njegove riječi i upute za sretan život.

Strana koja bi se iznevjerila tome svetom Savezu ozbiljno bi prekršila odgovornost i snosila bi teške posljedice.

Narod je bio, naravno, taj koji se uvijek iznevjerio obećanjima Saveza. Bog je uvijek ostao nepromjenjiv prema Savezu i vjeran svome narodu.

Na Tijelovo zapravo veličamo Boga koji je žrtvovao svojega Sina Isusa Krista na drvu križa, čime je uspostavljen novi i vječan Savez.

U procesijskom klanjanju diljem svijeta s najdubljim vjerničkim osjećajima častimo Pomiritelja svijeta, žrtveno Božje Janje, Spasitelja i Otkupitelja Isusa.

Neobični smo pomalo mi, stanovnici Zemlje, pripadnici ljudske zajednice.

Duhovna i duševna smo bića, obučeni u promjenjivi oblik postojanja - tijelo.

Putujući životnim putovima oslanjamo se često samo na tijelo i njegove zakonitosti. To je vjerojatno zato što je tijelo materija koja se odmah primjećuje, dok se duh ne vidi na prvu.

Današnjom svetkovinom Crkva nam želi posvijestiti živu prisutnost Krista u prilikama kruha i vina na oltaru.

Silno je važno zavoljeti Krista još na Zemlji.

I ne samo zavoljeti, nego i hraniti se njegovim tijelom. On je bio vrlo jasan kad je rekao Židovima:

"Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

Iv 6, 53

Pričao mi je jedno ljeto prijatelj svećenik iz američkoga grada New Jerseya da je otišao na duhovnu obnovu. Prvoga dana obnove, na samom početku predavanja voditelj je rekao: "Braćo moja, svakoga dana možete lomiti euharistijski kruh, a nikada se ne susresti s Isusom." I rekao mi je da je nakon te izjave bio toliko iznenađen da je napustio dvoranu. Danima je još razmišljao o toj rečenici.

Hranimo se, dakle, rado i drage volje Isusovim tijelom.

Učinimo sve što je u našoj moći da živimo u Njemu i od Njega.

I.Cestar