U OVOJ SUZNOJ DOLINI

Zanimljivo je kako katolička molitva Zdravo Kraljice slikovito opisuje svijet "suznom dolinom".

U njoj smo opisani kao prognanici iz rajskog vrta zbog Eve.

Život nam je uzdisanje, plač i vapaj k nebeskoj majci Mariji koja ima moć pokazati nam siguran put do svojega Sina.

Kad sam bio srednjoškolac, u rukama mi se nekako našla jedna draga priča s naslovom "Dvije vreće žita".

Govori o dva sina koje je otac vrlo lijepo odgojio. Kad su postali odrasli ljudi, jedan se oženio i imao troje djece, a drugi je bio samac.

Nakon očeve smrti, ostali su živjeti na istom imanju, ali svatko u svojem dijelu: jedan s lijeve, drugi s desne strane kuće.

Došlo je vrijeme teške gladi u onom kraju, tako da je cijelo njihovo mjesto oskudijevalo u osnovnim namirnicama. Svatko se tih godina snalazio kako je znao i mogao.

Jedne hladne zimske noći obojica su pošli na počinak.

Oženjeni brat mislio si je ovako:

"Ja, moja žena i moja djeca imamo topli dom. Hrane i odjeće trebalo bi nam biti dovoljno za ostatak krize.

Ustat ću i tiho odnijeti svome bratu vreću žita, jer mi je stalo do njega i ne želim da bude gladan."

Drugi je brat, u svojoj postelji slično razmišljao:

"Ja živim sam i nekako ću preživjeti ovu godinu. Mojem je bratu sigurno potrebno više od mene, jer uzdržava cijelu obitelj.

Poći ću i pred vrata mu odložiti vreću žita. Ujutro kad se probudi, sigurno će se obradovati daru."

I krenuli su obojica, noseći teške vreće.

Dok su se tako šuljali u mraku, da ne bi koga probudili, najednom se začuo glasan sudar dviju punih vreća.

Kad su spustili teret na pod, ugledali su se, nasmiješili jedan drugome i snažno se zagrlili.

Shvatili su da ih povezuje istinska uzajamna ljubav.

Dragi čitatelji.

Istina je da nam je ova Zemlja dolina suza i mjesto mnogih nevolja.

No, nitko nam ne priječi da svakoga dana jedni drugima poklanjamo bogatstvo svoje ljubavi.

I. Cestar