VJERUJEM TI GOSPODINE



Isus od nas traži da mu vjerujemo.

Naizgled nemoguće, Isus u našem životu može pretvoriti u moguće.


Mi ponekad imamo poteškoća u svojem predanju Gospodinu.


Jednom je, ima tome vremena, kolega s kojim sam studirao rekao da ima muku s ovom temom.

"Ne znam što točno učiniti da se predam Bogu", rekao je.


Volio bih da zajedno pročitamo jedan evanđeoski odlomak.


"U ono vrijeme apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.


Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"

Lk 17,5-10


Čini se da su se i Isusovi učenici borili s vjerom u Boga.


Ovdje bih htio da primjetimo Isusov zahtjev "Da imate vjere..."


Isus nije učenicima darovao vjeru, kao neki lijepo ukrašen poklon. On ne može nikome od nas nametnuti da vjeruje u njega. Mi to trebamo učiniti sami.

Vjera jest dar, ali unutra, u nama.


Novozavjetna Poslanica Hebrejima baš o tome kaže:

"A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo."

Heb 11,1


Isus traži da svatko sam u sebi pronađe vjeru u Boga. Dakle, od tebe i mene se traži da probudimo vjeru duboko u sebi prisutnu.


Pouzdanje i predanje Bogu događa se našim zalaganjem, našim pristankom i voljom, a onda on u nama i s nama djeluje.


Velika dragocjenost je što u najdubljem svetištu svoga bića već imamo vjeru.


Kako se, dakle, predati Bogu i vjerovati?


Najprije, ne treba nikoga vući za rukav i tražiti vjeru.

Potrebno je jednostavno reći:


"Ja ti vjerujem Gospodine i bit će sve dobro.

Vjerujem da si sa mnom, da si živ i ovdje prisutan. Tebi potpuno povjeravam svoj život, svoje odluke i svoju budućnost.

Tebi dajem svoje grijehe i vjerujem da mi opraštaš. Vjerujem da u tebi pronalazim novi život."


Vjera je odvažan skok u Božje krilo.

Bez velikih proračuna.


"Ja ti vjerujem Isuse." - hrabro i radosno danas reci sebi i Bogu i očekuj čudo koje od Boga dolazi.


Jedan događaj u malenom selu najbolje oslikava ovu temu.


Nakon više mjeseci ljetne suše, župnik je pozvao župljane da iduće nedjelje svi dođu u crkvu i da će iz sve snage moliti Boga da im napokon daruje kišu.

Iduće se nedjelje skupila cijela zajednica i napunila crkvu do zadnjeg mjesta.


Župnik je započeo svetu misu ovim riječima:


"Dragi vjernici.

Je li moguće da samo jedna djevojčica u sredini crkve vjeruje da će nas Bog u ovoj svetoj misi uslišati?

Nitko, osim nje, danas nije sa sobom ponio kišobran."


I.Cestar

83 views