VRAĆAM SE IZVORU

Mi ljudi smo društvena bića i vodimo računa da se dobro uklopimo u ljudsku zajednicu.

Stalo nam je da izvana pokažemo da smo uspjeli, kako bismo u očima drugih ostavili dobar dojam.

Volimo imati kontrolu nad svojim životom, jer ne želimo da nas drugi smatraju manje vrijednima.

Besprijekorno odjeveni, u sjajno uređenoj kući, s uglednim automobilom, uvijek sve na svojem mjestu - smatramo sigurnim kartama i pravim životnim adutima.

U tim i ostalim područjima sami sebi ne dozvoljavamo pogreške, a ako se koja i dogodi, brže bolje to prikrivamo i pokušamo čim prije dovesti u red.

Neuspjeh pred drugima smatramo sramotnim.

I tako se iz dana u dan trudimo izgraditi ljupku fasadu koja bi trebala zadovoljiti odobravajuće poglede ljudi.

Malo pomalo postajemo nezadovoljni jer vidimo da je to teško postići.

Konkurencija i borba su prejake.

Iako se čvrsto držimo zadanog programa, primjećujemo da nam sve ne uspijeva.

Zbog nesnalaženja s novim izazovima dolazi nesigurnost i zabrinutost.

Jedan je mudrac rekao:

"Brige su poput ptica. Mogu letjeti iznad tebe, ali im nemoj dopustiti da naprave gnijezdo u tvojoj glavi."

Dolaskom briga, one se sve više množe.

I tako, htjeli ili ne htjeli brige oko nas zuje i vrte se s pitanjima:

"Je li mi život posložen onako kako treba biti?"

"Ima li ovaj svijet dobru budućnost?",

"Hoću li sačuvati svoje zdravlje?",

"Hoće li moji najbliži biti dobro?"

Ima i svakodnevnih malih briga, koje su još sitnije, ali također bockaju i ne ostavljaju na miru.

Teška kušnja je kad se sve brige odjednom nakupe u jedno veliko jato i nastane veliki sivi oblak koji se može pojaviti u obliku pitanja: "Ima li život smisla?"

To je pokazatelj da je životna rijeka od svojeg izvora skrenula u krive staze.

Gubiš doticaj sa svojim središtem.

Kad izgubiš dodir sa svojim nutarnjim središtem, s onom nutarnjom jezgrom, tada se javljaju pitanja o smislu.

Onaj tko se bavi samo s perifernim poslovima, a nije u jedinstvu s centrom, taj gubi razlog življenja.

Bavi se sitnicama, a nestaje mu cjelovita slika.

Dobro je vratiti se na izvor.

Katekizam Katoličke Crkve govori da smo na svijetu da "Boga upoznamo, njemu za zemaljskoga života služimo i njemu se u vječnosti klanjamo."

Zato najprije trebam otpustiti sve ono čega se grčevito držim.

Otpuštam sve ono oko čega brinem, otpuštam brigu o budućnosti, otpuštam ljude koje čvrsto držim u svojoj šaci, otpuštam svoju viziju o životu.

Puštam da ljudi, stvari i pojave mogu postojati bez mene i moje kontrole.

Samo ako dopustim da Bog preuzme i osmisli moj život, tada se uspijevam osloboditi od tjeskobnih misli.

Ljekovito pitanje koje si postavljam u ovom trenutku je sljedeće:

"Kakav je moj odnos prema mojem nebeskom Ocu?

Danas se vraćam izvoru, svojemu Bogu.

Govorim mu:

"Bože, od sada mi je samo važno da sam s tobom, da se tebi prepustim."

I.Cestar