• hkmessende

ZAŠTO PATNJA? (I. Cestar)



Ne postoji čovjek u ovome svijetu koji se ne hrva s pitanjem:


Koji je smisao patnje?


Zašto ne bismo jednostavno živjeli sretni i zadovoljni, u miru i slobodi?

Nemamo jasnoga odgovora.

Jedino s čime se možemo složiti je da su ideali jedno, a realni život nešto drugo.

Svakoga se dana u mislima svih nas pojavljuju najrazličitija pitanja:


Kako je moguće da u roditeljima nemam potporu i ljubav, na koju imam pravo?


Mora li moje školovanje biti baš toliko turbulentno i mučno?


U čemu griješim da mi život često "servira" ljude koji me ne razumiju ili mi ne žele pomoći?


Kako da napravim ravnotežu između svojih planova i neuspjeha?


U kojim područjima trebam mijenjati svoje ponašanje da mi se ne bi ponavljale iste pogreške?


Zašto je bolest tako bolna?


Ako nas je stvorio dobri Bog, kako je moguće da dopušta da nas zlo maltretira ratovima, ubojstvima, svađama, krađom i svakom vrstom nemilosrđa?


Ima li življenje svoju svrhu kad ionako moramo umrijeti?


Znaju li drugi ljudi nešto što ja ne znam, neki tajni recept za sreću?


I tako u beskraj s pitanjima o patnji...


Ako se u potrazi za barem jednim opravdanim odgovorom oslanjamo samo na racionalne zaključke, vrlo brzo će nam se cijeli život zgaditi i bacit ćemo se u očaj.

U tim razmišljanjima, meni se osobno,

odgovor najviše otkriva u jednoj poslovici katoličkog pisca Bruna Ferrera:


Mi to zovemo - "trpljenje."

Bog kaže: "Trebam te!"


Kako god okrenuli, ipak svi prije ili kasnije zastanemo pred tajnom Isusovoga križa.

Je li Spasitelj Isus Krist prihvaćenoj patnji dao baš toliku moć?


Ako se želimo pomiriti sa životom, u patnji bismo trebali potražiti poruku.

Određena patnja u sebi nosi neki poziv.

Poziv na zahvalnost, na otvorenost i poniznost, poziv na usavršavanje vlastitog karaktera.

Smrt tvojega bližnjega možda te poziva da se prisjetiš da je život krhak i vremenski ograničen. Bolest te želi upozoriti da u nečemu pretjeruješ i da trebaš usporiti.

Tijelo ti daje znak da te više ne može slijediti tim ritmom.


Ako te život neprestano "časti" ljudima koji te ne cijene, vrijeđaju te i zapostavljaju, vjerojatno je vrijeme da ne tražiš krivnju u sebi.

Radije započni razmišljati da su ljudi samo ograničena, a ne svemoguća bića.

Možda trebaš smanjiti očekivanja od ljudi, jer svemoguć je jedino Bog.


U mnogim primjerima patnje doći ćeš do spoznaje da je potrebnije više se oslanjati na Božje vodstvo i snagu, nego na ljude.

Patnja može biti tvoja prilika za rast. Umjesto da gunđaš nad svakom novom mukom, pronađi u svakoj od njih poziv.


Isus nam je rekao:


"U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!"

Iv 16, 33


Danas prikaži Gospodinu svoje muke.

Predaj ih njemu.

Neka ih on blagoslovi i neka te spasi.

Ne boj se. On je pobijedio svijet.


I. Cestar

129 views